Prema pričama susjeda, 60-godišnji Lj.B. je s pokoljem počeo u svojoj kući gdje je ubio sina hicem u glavu, a zatim je krenuo k susjedima, upadao im je u kuće i ubijao ih redom.

U svojoj kući Ljubiša Bogdanović prvo je ubio sina Branka i pucao u ženu Javorku. Potom je izašao iz kuće i krenuo u smrtonosni pohod u kojem je napravio masakr u četiri susjedne kuće. U kući obitelji Stekić usmrtio je svekrvu i snahu, Danicu i Draganu, a potom u kući obitelji Despotović ubio je Mikaila i Milenu, njihovog unuka Gorana Despotovića, njegovu devetnaestogodišnju suprugu Jovanu i njihovog dvogodišnjeg sina. U sljedećoj kući, obitelji Mijailović, ubio je bračni par Velju i Olgu, a potom u kući obitelji Ješić ubio je majku i sina, Ljubinu i Miloša, piše Blic.

Liječnica iz Hitne pomoći kazala je za RTS-a kako prema njenim informacijama ubojica nije bio psihički bolesnik. To je potvrdio i šef policije Milorad Veljović koji došao na mjesto pokolja. On je rekao da ubojica nije imao policijski dosje te da potječe iz mirne obitelji. Dodao je kako je 12 osoba preminulo na licu mjesta, a 13. žrtva preminula je u bolnici.

Veljović je kazao kako su svi ubijeni uglavnom ubijeni na spavanju te da su u rodbinskoj vezi s ubojicom. Dodao je i kako je ubojica 1991. godine bio u Slavoniji gdje se borio.

Stručnjaci različito o motivu

Profesor Milutin Nenadović, direktor Klinike "Laza Lazarević", kaže da je teško pretpostaviti što je motiv ovog zločina. "Moglo bi se reći da u pitanju nije duševni poremećaj, već poremećaj strukture ličnosti", ističe profesor Nenadović u razgovoru za RTS.

Pofesor Nenadović kaže da, kao psihijatar, nije sklon povjerovati da je sudjelovanje u ratu primarni razlog, s obzirom na vremensku distancu. "Vrijeme od nekoliko desetljeća sigurno više nije tako traumatizujuće s aspekta afektivnog disbalansa, a duševna poremećenost zbog samog sudjelovanja u ratu također nije prihvatljiva mogućnost", rekao je Nenadović.

"Nikad se ne zna kada će ratne traume izaći na površinu", rekao je klinički psiholog Vojnomedicinske akademije Vlajko Panović dodajući kako mnogi koji su sudjelovali u ratu nisu na adekvatan način zbrinuti.

"Imali smo slučajeve da nakon trideset godina, pri otvaranju šampanjca, čovjeka to asocira na pucnjavu što pokreće lanac asocijacija koji može dovesti do nečega što nije dobro za njega ili okolinu", rekao je Panović agenciji Beta dodajući kako mnogi padnu u depresiju.