Za svakoga od nas riječ “hvala” ima drugačiju dubinu, no svima je zajednički osjećaj koji želimo prenijeti, a to je zahvalnost. Kako bismo skrenuli pozornost i zahvalili svim vatrogascima na njihovim nesebničnim djelima i pozivu koji ne bira mjesto ni vrijeme, Kala, blaga negazirana prirodna mineralna voda, pokrenula je projekt “JEDNA KALA, JEDNO HVALA” kojem je cilj podržati dobrovoljna vatrogasna društva i zahvaliti im na njihovu nesebičnom radu. Kala će dobrovoljna vatrogasna društva podržati financijskom donacijom i zalihama flaširane vode, a projektu se možmo svi priključiti. Na svakoj boci Kale nalazi se kod koji možete skenirati i otići na stranicu jednakala-jednohvala.hr, gdje možete ostaviti poruku zahvale vatrogascima. Zajedno s Kalom, i mi zahvaljujemo svim vatrogascima diljem Hrvatske i kroz priče o njih četvero dočaravamo ovaj životni poziv.
U srpnju 2017. godine, veliki požar poharao je Dalmaciju. Mediji su ovaj nemili događaj s razornim posljedicama tada nazvali “majka svih požara”, i to s razlogom. Požar je od 17. do 19 srpnja gutao doslovno sve pred sobom, a gusti dim sakrio je Split i okolicu od sunca.
Vatra je krenula kod Tugara pa je nošena burom stigla do prvih kuća u Srinjinama, a potom se širila prema Donjem i Gornjem Sitnom te dalje prema Žrnovnici, Kamenu i Kili, prema Kućinama i Mravincima, gotovo do brze ceste Solin-Klis.
U večernjim satima, 17. srpnja 2017. godine, požar se nošen jakim vjetrom proširio na dvije lokacije u okolici grada Splita te su gasitelji cijelu noć branili kuće u Strožancu i Podstrani.
Vatrogasac je uvijek u životnoj opasnosti
Na prvoj liniji obrane od požara u Podstrani stajao je i tada 50-godišnji vatrogasac i zapovjednik Nikola Bakota, pripadnik DVD-a Podstrana. Bila mu je to, kaže, najteža intervencija u kojoj je ikad bio.
– Vatra je te večeri došla do samih kuća u Podstrani, zahvatila ih je, ali smo uspjeli obraniti mjesto. Tada smo imali 13 zaposlenih, 10 sezonaca i mnoštvo članova na terenu. Mnogo je civila sudjelovalo u gašenju. Nitko nije stradao, hvala Bogu, ali malo je reći da je bilo zastrašujuće – prisjeća se Nikola događaja koji će mu zauvijek ostati urezan u pamćenje i koji živopisno oslikava što zapravo znači biti vatrogasac.
Nikola je član DVD-a Podstrana postao još davne 1984. godine, imao je samo 17 godina i jaku želju pomagati ljudima kada im je najpotrebnija pomoć, u onim kriznim situacijama kad glava treba biti bistra, refleksi brzi, a srce veliko kao kuća.
Na pitanje zašto je odabrao baš ovaj poziv, Nikolin odgovor je, uz osmijeh, kratak i jasan:
– Nema posebnog povoda ni razloga, ovaj vam se poziv samo uvuče pod kožu i postane dio vas. Već 39 godina živim i dišem s tim, drukčije ne želim, niti razmišljam o nekoj drugoj mogućnosti za svoj život.
Ne osjećamo strah i paniku kao drugi ljudi
Kao zapovjednik DVD-a Podstrena, Nikola već osam godina dolazi na posao, svaki dan iščekujući poziv na intervenciju, a njegov radni dan traje u sezoni i po 12 sati u komadu.
– Vatrogasci nemaju privatni život, jer kad se začuje sirena, kada je požar, poplava ili neka teška nesreća u pitanju, ostavljaš sve, što god da radiš u tome trenutku, oblačiš uniformu i krećeš u akciju – objašnjava Nikola svoju radnu “svakodnevicu”.
Teško je staviti se u Nikoline cipele, ali i na mjesto svih njegovih kolega vatrogasaca jer nama, koji se bavimo mirnijim i predvidljivim zanimanjima, pri spomenu požara ili poplave prvo na pamet padaju strah i panika.
– Mislim da vatrogasci ne osjećaju strah ili paniku kao ostali jer, kada čujete sirenu, jednostavno sve to potisnete i samo razmišljate kako što prije doći i što kvalitetnije odraditi intervenciju – objašnjava Nikola i dodaje kako mu je najdraži osjećaj kada nekome pomogne i izvuče ga iz krizne situacije te kada intervencija uspješno završi, bez žrtava i velike štete.
No, biti vatrogasac uključuje timski rad s kolegama jer na terenu svoj život stavljaš u ruke onih koji s tobom izlaze na intervenciju.
– Nema vatrogasca koji nije bio u životnoj opasnosti, ali tu vam pomažu kolege te iskustvo koje ste stekli u drugim intervencijama. Uvijek moramo biti oprezni jer ako ugrozimo sebe, ne možemo pomoći niti drugima – kaže Nikola Bakota.
Dišemo kao jedno
U vatrogasnoj postaji, kada nisu intervencije, uvijek postoji vrijeme za šalu, jer, kako kaže Nikola, u njegovom DVD-u oni su svi velika obitelj. Povezani su međusobno ne samo u opasnostima i intervencijama nego zajedno proživljavaju i one trenutke koji sačinjavaju svakodnevicu. Slave rođenja i rođendane, krštenja, ispraćaju se u bračne luke, zajedno i tuguju, kad je to potrebno.
– Za mene su vatrogasci heroji. Vidite i sami, čim su neke vremenske nepogode ili ostale opasne situacije, prvi na teren izlaze vatrogasci. To su ljudi koji svoj život riskiraju kako bi spasili tuđi život, imovinu ili čak skinuli mačku sa stabla. No, mi smo prije svega prijatelji i poznajemo se, jer jedino tako možemo dobro i sigurno raditi kad dođe neka teška intervencija – priča nam Nikola o svojoj vatrogasnoj jedinici.
Nakon 39 godina vatrogasnog poziva, u koji je unio i dušu i srce, Nikola ne skriva da se često nosi s ekstremno stresnim situacijama. Neke događaje pritom pamti cijeli život i ne može ih poništiti, samo prihvatiti i nastaviti dalje. No, svaka nova intervencija, u kojoj nekome pomogne, donese mu olakšanje i daje smisao ovome, po život opasnom pozivu.
Izvor: vecernji.hr
