Plastika i sintetski polimeri se mogu racionalno koristiti bez balasta za okoliš i to još uz uštedu u tehnološkom procesu. Uz minimalno razvijenu ekološku svijest i dobru volju, proces je moguće adaptirati na korist čovjeka i okoliša, gdje čovjek treba biti integrirani dio prirode, kako bi i nadalje živio s prirodom i od prirode, kakva god ona bila.

Naime, i ovog ljeta smo svjedoci mnoštva odbačenog plastičnog otpada u moru, gdje ronioci izranjaju mnoštvo takvih predmeta na mjestima i u količinama kakvih nisu ni najmanje očekivali. No, ovaj problem u većine polimernih tvorbi je relativno lako riješiti na način da se u plastične materijale stavlja manje aditiva, koji stabiliziraju plastiku, te da se aditivi količinski tempiraju na period od dvije godine, kada zasigurno plastična ambalaža neće biti potrebna. Na taj način će se polimerni materijal autodegradirati s vremenom, tj. porastom entropije sistema, gdje se geometrijski nestabilne organske molekule raspadaju na geometrijske, tautomerno stabilnije oblike. Potom na novonastale organske molekule u okolišu se, u dogledno vrijeme, vežu saprobni mikrobi, koji procesom fermentacije razlože ovakve (semi)sintetske tvari na relativno neškodljive i potencijalno nutritivne komponente za više organizme.

Na ovakav smo način omogućili prirodi da prirodnim procesom disimilacije i plastiku razgrade, poput svih ostalih organskih tvari u okolišu, a ušteda je i na količini uporabljenih aditiva u procesu proizvodnje polimera, koji se na kraju mogu čak i dizajnirati posebno za ovakvu namjenu.

Ing. JOSIP ŽAPER

Voditelj Ekosekcije

Ekološka Udruga

EKO-SITA Podstrana