Ovog tjedna počela je tromjesečna avantura naseg mještanina Željka Mladine.

Dokazani avanturist i zanimljiv sugovornik biti će gost naseg portala gdje ćemo svakih tjedan dana objavljivati njegovu putopisnu razglednicu.

Također ćemo otvoriti i rubriku komentari te Vas pozivamo da na taj način komunicirate sa Željkom.

Za sada smo spremili intervju kojeg u nastavku možete pročitati.

PP: Željko, veliki broj naših čitatelja poznaje Vas kao poznatog ugostitelja,nakon Vaše avanture sa Željanom Rakelom "Do vrata pakla" mnogi su Vas prepoznali i kao avanturistu bez premca,

koje su avanture prethodile ovoj najnovijoj?

ŽM: Sve zemlje bivše juge u peti mjesec, zatim sam se uputio na "oktobarfest" pa sam se na kraju provoza 18 dana preko Villacha, Salzburga, Minhena, Ziriha, Milana, Bolonje, Ancone i to je bilo meni najljepše putovanje koje sam do tada doživija. Otac i mater nisu se slagali ni sa kupnjom motora, a kamoli idejom da po kiši odem sam bez iskustva za Njemačku, zatim je došao Tunis sa ljudima koje nisam ni znao, Dejan Ćapeta, Vedran Kovačević i Josip Strujić. Planiralo se poć određen datum, ali kako to uvijek biva, nešto se dogodi, pa se odgađalo dva po dva dana, na kraju sam se sam uputio za Crnu Goru i dogovorili smo se da ih čekam u baru. Nisam moga dočekati da krenem... I ta Crna Gora mi je ostala u lipom sjećanju, a opet sam, upozna sam dobre ljude, Mirko Milošević i Bosa Lipovina, obojica iz Cetinja i također Ratka ali njegovog se prezimena ne mogu sjetiti. Ostali smo u kontaktima, dolazili su do mene ovdi također i ja opet doli do njih, nakon par dana došli su moji i napokon je avantura krenula za Tunis preko Palerma. Nevjerojatan osjećaj je to bio, nema brige, nemislim na posa, kao da si okove skinuo sa sebe i oslobodio se. Također roditelji nisu bili za to putovanje, al šta je tu je, tvrdoglav sam i šta naumim, napravim. I onda nakon toga je došlo putovanje samo sa đipom s Željenom Rakelom put Turkmenistana....neopisivo iskustvo u ugodnom društvu... Također roditelji su bili zabrinuti al popustljiviji. I ovo putovanje se rodilo taman malo prije "vrata pakla". Od tada se planira i u prvom planu je bilo da idemo, moj kum Mate i ja. Međutim nažalost Mate je mora odustat, al iz osobnog iskustva koje je malo a slatko, vidija sam da je lipo i sam putovat jer nikad nisi sam na motoru, uvijek te neko želi upoznat, dal je motorista ili ne, ljudi su željni pozitivnog dojma i takvi vam ljudi priđu i tu se rode nova prijateljstva...

PP: Koje zemlje i gradove ćete posjetiti na ovom putovanju?

ŽM: Vozim se do Londona i tamo krcam motor u avion za Venezuelu, za glavni grad Caracas i onda se penjem za Maracibo te prelazim u Kolumbiju za Cartagenu, potom glavni grad Bogota, dalje idem za Guito, glavni grad Ekvadora, spuštam se u Limu, glavni grad Perua te se penjem za Machu Picchu. Preko jezera Titicaca ulazim u Boliviju za glavni grad La Paz. Tamo postoji cesta smrti na kojoj gine 300 do 400 ljudi godišnje i želja mi je jednu malu dionicu vozit, zatim se spuštam preko slanog jezera Uyuni za Santiago u Čileu te put nastavljam do najjužnijeg grada Ushuaia, koji se nalazi u Ognjenoj Zemlji. Zatim se penjem za Buenos Aires, Urugvaj pa Paragvaj, a kraj mog puta je Rio De Janeiro.

PP: Molim Vas kratku reviziju puta kroz brojke?

ŽM: Puta južne Amerike ima oko 18000 km, šta je otprilike 40 rezervoara goriva. Putovanje je počelo 15.10 i traje dok nedođem doma iza Nove godine. Otprilike, sve ukupno 3 mjeseca.

PP: Na putovanje idete sami što je veoma neobično kod ovakvo dugih putovanja, dali imate plan sresti neke već određene ljude tijekom puta ili je sve "freelance"?

ŽM: Očekujem da ću upoznat krasne ljude putem, u Cartageni me čeka jedna naša djevojka, ona je sad tamo udana, u Ekvadoru me čeka jedan Ekvadorac s kojim me spojila Maja Karanović. Oni su skupa studirali u Cluju u Rumunjskoj. U Čileu me čeka jedna skupina koja organizira moto ture po Čileu, a sve ostalo je dio avanture i razlog zašto sam se uputio sam..... da doživim to na svoj način.

PP: Što čitatelji Podstrana Portala mogu očekivati od Vaših javljanja koje ćemo objavljivati na tjednoj bazi?

ŽM: Šta će se desit, šta se može desit, nitko ne može to znat.

 Imam zelju i imam volju da upoznam te nama strane krajeve i rado ću ih podijelit s našim svitom i hvala ljudima na pozitivnim komentarima. Potrudit ću se da dočaram sve šta mi se desilo putem i nadam se da se vidimo kroz prvi misec u Podstrani. Hvala puno i pozdrav.

PP: Za kraj mi ne preostaje ništa drugo nego zaželjeti Vam sretan i miran put i da nam se vratite puni dojmova, a mi ćemo Vas pratiti u stopu i naši čitatelji će imati priliku i komunicirati sa Vama kroz komentare, Željko Božji blagoslov! 

Podstrana portal