U svrhu očuvanja pomorske baštine na području Općine Podstrana, Podstrana portal će vam u narednim tjednima kroz niz članaka ukazivati na važnost očuvanja prirodnog bisera koji stoljećima krasi ovaj predivni povijesni lokalitet nadomak Splita.

Vraćajući se duboko u prošlost, kroz istraživačke povijesne članke ćemo vas upoznati s povijesti Podstrane.

U trećem dijelu naših istraživačkih članaka upoznajemo vas s arheološkim lokalitetima Podstrane u perspektivi arheološkog turizma. U ovom novom od niza ciklusa članaka upoznajemo vas s lokalitetom Gospe u Siti, Polače te Velikim Mutograsom.

Crkvica sv. Marije smješta se u samom središtu Strožanca, okružena novoizgrađenim naseljem

Crkvica sv. Marije, u narodu poznatija kao crkva Gospe u Siti (Gospe od Site), smješta se u samom središtu Strožanca, okružena novoizgrađenim naseljem.

Na lokalitetu te crkve, jedinom lokalitetu na širem prostoru na kojem su vršena sustavna arheološka istraživanja, potvrđeni su ostaci kasnoantičke vile opremljene sa mozaicima i termalnim sklopom (Maršić 2014, str. 197.) i nekropole, koja je prema općim karakteristikama groblja i analizi grobnih nalaza, bila u uporabi od XIV. do XVIII. st. (Gjurašin 1997, str. 175.). Sačuvao se i jedan rimski miljokaz, danas upotrijebljen kao nosač oltara unutar crkve Gospe od Site.

To je dio okruglog stupa s urezanim brojevima – III ili IIII – koji su oznake udaljenosti, vjerojatno izražene u miljama, no nažalost ne zna se kojoj je cesti pripadao” (Jeličić 1991, str. 38.).

Pronađen je i jedan natpis koji se potom zatrpao

Na samom izlazu iz Strožanca, uz planinarski put na pravcu kretanja prema brdu Perun (Sv. Jure na Perunu) i Gornjoj Podstrani, pronalaze se ostaci kasnoantičke građevine. Zbog izuzetno sačuvanih ostataka njezinih zidova, visine 5 - 6 m, predio se i danas naziva Polače (Jeličić 1991, str. 38.).

Zatečen toponim i očita monumentalnost građevine ukazuju na postojanje rezidencijalnog sklopa na tom položaju. Kako do sada nisu provedena istraživanja, podaci lokalnog stanovništva o slučajnim nalazima daju širu perspektivu pogleda na sadržaj lokaliteta.

444.jpg

Slika 1: Ostaci zidova kasnoantičkog rezidencijalnog sklopa u Polačama (Ursić 2017.)

Prema pričanjima Fabijana Jakulja, vlasnika zemljišta na kojem su ostaci rimske rezidencijalne arhitekture, prilikom obrade zemlje o dvjema povezanim prostorijama unutar kompleksa pronađeno je kameno popločanje poda. Pronađen je i jedan natpis koji se potom zatrpao (Jeličić 1991, str. 40.).

Gradnja sklopa manjim pravilnim klesancem, otkriva tehniku zidanja izrazito karakterističnu za kasnoantičko razdoblje (Jeličić 1991, str. 40., Maršić 2014, str. 222.). „Takve zidne strukture bile su ožbukane s obje strane, što odaju tragovi sačuvane žbuke” (Jeličić 1991, str. 40.). S vanjske strane zidovi su ojačani kontraforima koji se prema vrhu stanjuju i nestaju (Maršić 2014, str. 222.).

Po pitanju odabrane pozicije, negdje otprilike „dvadesetak metara istočno od zidova ove palače nalazi se izvor vode, neophodan element rimske vile, koji je vjerojatno suodredio njen nastanak na tom mjestu. S položaja palače pruža se izvanredan pogled na morski zaljev u kojem se smjestio grčki grad Epetion” (Jeličić 1991, str. 40.).

Širi prostor Mutograsa nameće se kao jedan „od glavnih kandidata po pitanju ubikacije Plinijeva kaštela”

Značajnu ulogu u sustavu gradina na području današnje Podstrane, imalo je brdo Veliki Mutogras. Uloga se ta prvenstveno očitovala u osiguranju plovnog puta između obale i otoka Brača (Manijski zaljev) (Cambi 2014, str. 30.). Brojnost nalaza u nekolicini grobova na južnim obroncima Mutograsa, poput staklene paste i jantara, raznih brončanih ukrasa za odjeću, spiralnih kopča (fibula), ulomaka helenističke keramike i tome sl. „ukazuju na dobre trgovačke odnose domaćeg ilirskog stanovništva s helenističkim svijetom, vjerojatno u prvom redu sa naseobinom Epetion, koju su na ušću rijeke Žrnovnice osnovali u III. st. pr. n. e. isejski Grci.

555.jpg

Slika 2: Pogled sa južne padine brda Perun na Veliki Mutogras (Antunović 2017.)

Karakterističan nakit od staklene paste i jantara, brončani ukrasi odjeće, kopče, tipično oružje ili keramičke posude grčkog porijekla govore sasvim jasno o uklapanju ilirskog plemena Pituntina u kulturne tokove njihova vremena” (Jeličić 1991, str. 21.).

U svijetlu tih nalaza s početka XX. st. širi prostor Mutograsa nameće se kao jedan „od glavnih kandidata po pitanju ubikacije Plinijeva kaštela” (Maršić 2014, str. 199.). Svojevrsni nastavak priče o ovom lokalitetu ogleda se u kontekstu društveno-političkih previranja u kasnoantičkom periodu, uzročno-posljedično vezanih seobom naroda koja je zahvatila granice, a potom i teritorije Rimskog Carstva.

Tada naime dolazi do ponovnog utvrđivanja – kastelizacije strateški važnih točaka.

Jedna od njih na priobalnom pojasu istočnog Jadrana je i Veliki Mutogras. Kako do sada nisu provedena arheološka istraživanja, nije moguće utvrditi ukupan opseg ni izgled kasnoantičkih objekata podignutih na tom položaju (Borzić 2014, str. 86 - 87.).

Doprinosimo promociji, zaštiti i revitalizaciji pomorske baštine

U nadolazećim člancima nešto više ćemo se dotaknuti gradina i gomila na južnom dijekz brda Perun.

Također, upoznat ćemo vas s arheološkim lokalitetima Podstrane u perspektivi arheološkog turizma.

Tim člankom Podstrana Portal će vas upoznati s još jednim važnim aspektom razvoja turističke perspektive, ali i očuvanja povijesno bitnih lokaliteta na području Općine.

Podsjetimo, provedba ovoga Programa doprinosi promociji, zaštiti i revitalizaciji pomorske baštine te promociji projekta „Pomorsko je dobro” na području Splitsko – dalmatinske županije.

U svrhu očuvanja pomorske baštine na području Općine Podstrana, Podstrana portal će vam u narednim tjednima kroz niz članaka ukazivati na važnost očuvanja prirodnog bisera koji stoljećima krasi ovaj predivni povijesni lokalitet nadomak Splita.

Vraćajući se duboko u prošlost, kroz istraživačke povijesne članke ćemo vas upoznati s povijesti Podstrane.

Arheološki lokaliteti Podstrane u perspektivi arheološkog turizma

U drugom dijelu naših istraživačkih članaka upoznajemo vas s arheološkim lokalitetima Podstrane u perspektivi arheološkog turizma.

Naime, s obzirom na sferu interesa, razvojna turistička kategorija koja bi se u tome prepoznala je arheološki turizam. Pregled odabranih lokaliteta kroz njihov povijesni značaj upotpunjen dosadašnjim arheološkim istraživanjima – nalazima, početni je korak u dobivanju šire slike baštinskog naslijeđa Podstrane, s naglaskom na prapovijesno i antičko razdoblje.

To je ujedno i osnova za osmišljavanje turističke interpretacije i međusobno umrežavanje lokaliteta kroz itinerare posložene po određenim tematskim cjelinama.

Arheološki lokaliteti, kao i kulturne znamenitosti općenito, ne postoje izdvojeni u vremenu i prostoru. Danas, kao i u prošlosti, tvore dio šire cjeline i tek kad ih se sagleda u cjelovitom kontekstu moguće je spoznati njihov puni značaj i smisao” (Mihelić 2009., str. 323.).

Na položaju crkvice sv. Martina u Podstrani, donedavno se pronalazio neznatno fragmentirani monumentalni natpis o iznimnoj vojnoj i administrativnoj karijeri visokopozicioniranog rimskog časnika Lucija Artorija Kasta

Kao sastavni dio ogradnog zida groblja na položaju crkvice sv. Martina u Podstrani, donedavno se pronalazio neznatno fragmentirani monumentalni natpis o iznimnoj vojnoj i administrativnoj karijeri visokopozicioniranog rimskog časnika Lucija Artorija Kasta. Polazeći od njegovog arhitektonskog (ugradbenog), a potom i sepulkralnog karaktera, natpis (CIL III, 1919 = 8513 = 12813) je u svojoj izvornoj funkciji po svoj prilici stajao nad vratima zidanog mauzoleja unutar uređenog grobnog areala (hortus) (Cambi 2014., str. 31., 36 - 37.).

Kako bi se zaštitio od atmosferilija i mogućih oštećenja danas je pohranjen u spomenutoj crkvici, dok je na njegovoj prijašnjoj poziciji, u zidu od velikih kamenih blokova uz cestu Svetog Martina (državna cesta D8) postavljena vjerna kopija.

Drugi epigrafski spomenik sa imenom Lucija Artorija Kasta i popisom dužnosti koje je obavljao za svog života sastojao se od triju ulomaka čiji se pronalazak također vezuje za lokalitet crkvice sv. Martina u Podstrani. Ostao je dostupan samo jedan fragment (CIL III, 14224 = 12791, nalazi se u depou Arheološkog muzeja u Splitu), dok za postojanje ostala dva svjedoči njihov natpis sačuvan u rekonstrukciji i objavi teksta don Frane Bulića (Cambi 2014, str. 34 - 35., Glavičić 2014, str. 63 - 64.).

111.jpg

Slika 1: Nadgrobni natpis Lucija Artorija Kasta u crkvici sv. Martina (Ursić 2012.)

Prometni pravac koji je od Salone uz more vodio prema jugu

Ovi ulomci dijelovi su negdašnjeg Artorijevog strigiliranog sarkofaga od prokoneškog mramora koji je zasigurno spadao među najraskošnije primjerke svoje vrste (Cambi 2014, str. 35 - 36.).

Činjenica da su promatrani epigrafski spomenici pronađeni kod crkvice sv. Martina, dokaz je da je upravo na tom mjestu ili u bližoj okolici bio podignut mauzolej (krajem II. ili početkom III. st.) Lucija Artorija Kasta (Cambi 2014, str. 29 - 30., Glavičić 2014, str. 63 - 64.). Kao i ostala grobišta antičkog vremena, i Artorijevo posljednje počivalište svoje je mjesto pronašlo uz cestovnu komunikaciju.

Bio je to prometni pravac koji je od Salone uz more vodio prema jugu (Cambi 2014, str. 37., Glavičić 2014, str. 64.) rimske provincije Dalmacije. Gradeći mauzolej pored ceste „kojom se svakodnevno prometovalo i hodalo, L. Artorius Castus osigurao je svoju popularnost i nakon smrti, budući da su prolaznici jasno mogli vidjeti sjajnu karijeru viteza koju je on ponosno naveo na natpisu postavljenom na pročelju svojega mauzoleja” (Glavičić 2014, str. 64.).

222.jpg

Slika 2. Cestovna dionica Epetio VII Oneo na Peutingerovoj (Kastorijevoj) karti (Škrivanić 1974, Tab. Peut. VI, 3 - 4)

Uz današnji mul – pristanište u Sv. Martinu uočeni ostaci arhitektonske konstrukcije – zida

Uz Artorijev natpis, na položaju Sveti Martin pronalazi se još forma nadgrobnih spomenika gdje uglavnom prevladavaju stele. Dakako, tu se ne smiju zaobići ni ostale skupine antičke spomeničke baštine prisutne na lokalitetu. Donedavno je u potpornom zidu groblja crkvice sv. Martina bio ugrađen veći ulomak rimskog mozaika od bijelih kockica koji se povezuje sa nalazištem otkrivenim krajem XIX. st. na lokalitetu Javor (preko puta groblja Sv. Martin) prilikom proširenja puta za Gornju Podstranu.

Tada su pronađeni ostaci zidova sa sistemom hipokausta i fragmenti krovnog pokrova koji su vjerojatno pripadali stambenom dijelu ili termama jedne rimske vile (Jeličić 1991, bilješka 6, str. 22., bilješka 7, str. 23., Maršić 2014, str. 221.). Postoji i gospodarska komponenta tog ladanjskog zdanja dokazana ostacima karakterističnih naprava za preradu ulja i vina: kameni elementi žrvnja za masline i kameni utor za potporne grede (arbores) na groblju u Sv. Martinu, te kamena greda (stipes) antičkog tijeska (u dvorištu kuće Tadije Božikovića) sa područja Vinine (Jeličić 1991, str. 23 - 24.).

Svi ti dosad poznati elementi ukazuju na jedno prostrano poljoprivredno imanje koje se smjestilo na pješčanom rtu predjela Javor odnosno na Vininama. S obzirom na blizinu glavnog grada provincije – Salone, vjerojatno je da su tu bili posjedi istaknutih ličnosti” (Jeličić 1991, str. 25.).

333.jpg

Slika 3. Rimska kamena posuda žrvnja za masline na groblju Sv. Martina (Ursić 2017.)

Različiti arhitektonskih i arheološki ostaci na području koje je danas morsko dno

Svojevrsnom nastavku priče o rimskom ladanjskom sklopu doprinjelo je podvodno arheološko rekognosciranje 2015. god. morskog dijela zapadno od područja obuhvata projekta športske lučice Sv. Martin u Podstrani.

Tom su prigodom uz današnji mul – pristanište u Sv. Martinu uočeni ostaci arhitektonske konstrukcije – zida. „Sa sigurnošću se ne može ustanoviti kontekst i vrijeme nastanka predmetnog zida, ali je s obzirom na tipologiju gradnje, te ulomke arheološkog materijala koji se nalaze neposredno uz njega, najvjerojatnije je riječ o konstrukciji građenoj između II. i IV. st.” (Penović 2016, str. 20.). Riječ je o izrazito vrijednom arheološkom nalazu jer „sukladno velikom broju i važnosti arheološko-arhitektonskih ostataka na neposrednom kopnu (prije svega antičkog gospodarskog objekta – villa rustica, i kasnijih sakralno-gospodarskih sklopova), za pretpostaviti je postojanje ostataka luke i lučkih postrojenja, te različitih arhitektonskih (villa maritima) i arheoloških ostataka na području koje je danas morsko dno.

To se pogotovo odnosi na dijelove morskog dna gdje su pronađeni ostaci antičkog / kasnoantičkog zida koji je i sam najvjerojatnije bio dio kasnoantičke villa maritima” (Penović 2016, str. 20 - 21.).

Doprinosimo promociji, zaštiti i revitalizaciji pomorske baštine

U nadolazećim člancima nešto više ćemo se dotaknuti Gospe u Siti, Polače i Velikog Mutograsa.

Također, upoznat ćemo vas s arheološkim lokalitetima Podstrane u perspektivi arheološkog turizma. Tim člankom Podstrana Portal će vas upoznati s još jednim važnim aspektom razvoja turističke perspektive, ali i očuvanja povijesno bitnih lokaliteta na području Općine.

Podsjetimo, provedba ovoga Programa doprinosi promociji, zaštiti i revitalizaciji pomorske baštine te promociji projekta „Pomorsko je dobro” na području Splitsko – dalmatinske županije.



U svrhu očuvanja pomorske baštine na području Općine Podstrana, Podstrana portal će vam u narednim tjednima kroz niz članaka ukazivati na važnost očuvanja prirodnog bisera koji stoljećima krasi ovaj predivni povijesni lokalitet nadomak Splita.

Na samom početku, vraćajući se duboko u prošlost, kroz istraživačke povijesne članke ćemo vas upoznati s povijesti Podstrane.

Posebno privlači pažnju je Plinijeva uporaba termina utvrđena mjesta (castella) za Petuntium (Peguntium) i obližnja mu naselja

Naime, prvi spomen naselja na tlu današnje Podstrane pronalazi se u Plinijevom opisu sjeveroistočne obale Jadrana (I. st. posl. Kr.).

Kako je navedeno u povijesnim zapisima, njegovo ime prema izvornom zapisu rimskog enciklopediste iskrivljeno je rukopisnom predajom „i u kritičkim izdanjima različitih kodeksa emendira se u različitim oblicima (tzv. variae lectiones)” (Maršić 2014, str. 188.).

Tako na primjer prijepis teksta u izdanju Carolus Mayhoff iz 1906. god. bilježi toponim Petuntium: „ ... ab his castella Petuntium, Nareste, Oneum ...” (Plin. Nat. hist. III, 142, 1906, str. 290.).

Pasinijev prijevod treće do šeste knjige na hrvatski jezik prema latinskom tekstu u izdanju Loeb Classical Library: Plinii Naturalis historia, London 1968. (Plin. Nat. hist. 2004., str. 9.) koristi pak naziv Peguntium: „... Poslije ovih dolaze utvrđena mjesta Peguntium, Nareste, Onium ...” (Plin. Nat. hist. III, 143, 2004. i bilješka 167, str. 49.).

Pored toponima, ono što posebno privlači pažnju je Plinijeva uporaba termina utvrđena mjesta (castella) za Petuntium (Peguntium) i obližnja mu naselja, što upućuje na sačuvan trag njihova prethodnog ilirskog gradinskog karaktera (Zaninović 1967, str. 18.).

Naselje pod sljedećim toponimom Πιγούντιον (u latinskom nazivu Piguntum) spominje aleksandrijski geograf Klaudije Ptolomej

U nesigurnim vremenima za vrijeme rimskih osvajanja naših krajeva utvrđena ilirska naselja – karakteristične gradine – bila su obično smještena na uzvisinama odnosno ključnim točkama odakle se moglo nadzirati cijelo njihovo područje. Kastel Petuntium mogao se možda nalaziti na položaju Stare Podstrane, opasan bedemima od velikih kamenih blokova slaganih u suhozid, dok se naselje u širem smislu prostiralo po terasastim padinama sve do mora” (Jeličić 1991, str. 19.).

Zadržavajući se isključivo na antičkim izvorima, naselje pod sljedećim toponimom Πιγούντιον (u latinskom nazivu Piguntum) spominje aleksandrijski geograf Klaudije Ptolomej (II. st. posl. Kr.), smještajući ga na koordinati 44° zemljopisne dužine i 42° 45´ zemljopisne širine (Ptol. Geo., II, 16, 3, 1883, str. 307., Cermanović – Kuzmanović 1974, str. 19. i 30., bilješka 166, str. 19.). Kod itinerara jedino Kozmografija (Cosmographia, iz VII. ili s početka VIII. st.) Anonimnog Ravenjania dotiče rimsku Podstranu.

Tu se promatrana naseobina bilježi u obliku Petinitis (Anon. Rav. Cosmogr. IV, 16, 1860, str. 209.).

Arheološki nalazi jasno ubiciraju središte rimskodobnog Pituntija na područje današnje Podstrane

Pored navedenih literarnih vrela, terminacijski natpis (CIL III, 12794) iz sela Dubrave u Poljicima također je jedan od potencijalnih izvora u pokušaju detektiranja prvobitnog (predrimskog) imena naselja u Podstrani.

Radi se dakle o kamenu međašu (terminus, iz I. st. posl. Kr.) na čijem natpisu je sačuvano svjedočanstvo o razgraničenju ilirskog plemena Pituntina sa susjednim Nerastinima (Jesenice) na istoku (Bulić 1890, str. 145., Jeličić 1991, str. 19 - 20., Maršić 2014, str. 189.).

Upravo zahvaljujući spomenutom etniku, odnosno imenu zajednice Pituntini, Bulić derivira možebitni izvorni toponim naseobine Pituntium (Bulić 1890, str. 147.). „Pituntium je postao uobičajeni naziv za mjesto u hrvatskoj arheološkoj publicistici i povijesnoj znanosti i preporučljivo ga je koristiti u općem kontekstu.

Arheološki nalazi jasno ubiciraju središte rimskodobnog Pituntija na područje današnje Podstrane, sa središtem oko crkvice sv. Martina” (Maršić 2014, str. 189.).

Doprinosimo promociji, zaštiti i revitalizaciji pomorske baštine

U nadolazećim člancima upoznat ćemo vas s arheološkim lokalitetima Podstrane u perspektivi arheološkog turizma. Tim člankom Podstrana Portal će vas upoznati s još jednim važnim aspektom razvoja turističke perspektive, ali i očuvanja povijesno bitnih lokaliteta na području Općine.

Podsjetimo, provedba ovoga Programa doprinosi promociji, zaštiti i revitalizaciji pomorske baštine te promociji projekta „Pomorsko je dobro” na području Splitsko – dalmatinske županije.



VIK-novo

Kia motors Prizmić

NAJČITANIJE IZ PODSTRANE