Iz maloga Mislava iz Podstrane do velikog Varesea, peterostrukog prvaka Europe i deseterostrukog prvaka Italije. To je put trinaestogodišnjeg Stipe Jelića, izrazito talentiranog košarkaša iz Podstrane koji nastupa u mlađim uzrastima drugoligaša Mislava. Jelićev talent prepoznali su u slavnom talijanskom prvoligašu putem svojih skauta s ove strane Jadrana te su ga pozvali u Varese na probu, treninge i  o, nadaju se, suradnji u budućnosti. 

Od 6. do 10. siječnja bio je 189 centimetara visoki, za svoje godine snažni, Jelić na treninzima u Vareseu, klubu koji iz sponzorskih razloga nosi naziv Openjobmetis Varese. Poletio je Stipe, skokom preko Jadrana. Trenirao je dvaput dnevno s vršnjacima rođenim 2002.

Radio s Andreom Meneghinom

- Uživao sam na treninzima u Vareseu, bilo mi je izrazito lijepo. Treneri su mi rekli da sam dobar, talentiran. Poručili su mi da nastavim trenirati i truditi se kao i do sada te da ću u tom slučaju mnogo napraviti u karijeri – prenio nam je prve dojmove Stipe Jelić.

Nakon uvodnih testiranja bio je na treninzima vršnjaka.

- Jedan dan trenirao ga je između ostalih Andrea Meneghin (sin slavnog Dina, op.a.), a s njim je radio i Paolo Conti, pomoćnik trenera prve momčadi Varesea Paola Morettija. Igra na pozicijama razigravača ili beka šutera, ali još nije sto posto definiran kao igrač – naglasio je Stipin otac Igor koji je bio u pratnji sina za vrijeme boravka u Italiji.

Kako je uopće došlo do poziva Varesea?

- I nama je enigma tko ga je prvi preporučio, a preko nekih agenata su nas potom kontaktirali. Vjerojatno su ga zapazili zbog tridesetak poena koliko zabija u prosjeku. Dogovorili smo se da dođemo za vrijeme školskih praznika. Jako su zadovoljni njime. O njemu je objavljen i članak u lokalnim novinama – priča nam otac Igor.

Zabio 47 koševa

Osim u Mislavu za koji je jednom u 62:58 pobjedi zabio čak 47 koševa Jelić je u dva navrata na turnirima u Zagrebu nastupao i za Split. Pojačao je tako na prijateljskoj bazi, između klubova, vršnjake “žutih” prije dvadesetak dana na Orlando Kids kupu, tradicionalnom međunarodnom turniru za mlađe kadete u organizaciji KK . Split je bio šesti, a Jelić je osvojio trofej za najboljeg “tricaša”.

- Zabio sam dvanaest trica iz osamnaest šuteva – prepričao nam je Stipe Jelić.

U Mislavu radi pod paskom trenera Milana Zečevića, Tonča Gladine i Jure Josipovića. Što ti je trener Zečević poručio prije odlaska?

- Rekao mi je da pokažem što znam i da se nikoga ne bojim – rekao nam je Stipe koji trenira već šest godina.

- Počeo sam trenirati u drugom razredu osnovne škole. Više je to u početku sve bilo kroz igru – priča nam Stipe, sada “sedmaš”.

- Prvi ga je u košarku preporučio Enes Buljan, profesor tjelesnog odgoja u OŠ Strožanac. On je igrao košarku i prepoznao je kapacitete koje Stipe ima – rekao je otac Igor.

Što dalje nakon povratka?

- Uvjeti za trening su odlični, treneri također. Pratio sam i treninge prve momčadi Varesea što je poseban doživljaj. Riječ je o jakom klubu, peterostrukom prvaku Europe. San mi je jednog dana tu zaigrati. To bi mi bio veliki korak u karijeri. Spominjao se mogući dolazak na ljeto, kao i za vrijeme Uskrsa na turnir. Još ne znam što će biti, ali rado bih došao – otvoreno je priznao Stipe.

Nema košarke bez škole

Ipak, postoje i objektivne poteškoće.

- Svidjelo mi se. Volio bih se vratiti, nadam se tome, ali vidjet ćemo. Svjestan sam da će u tom slučaju biti jako teško zbog škole i jezika. Nije lako donijeti takvu odluku – zrelo razmišlja trinaestogodišnjak koji se, kako nam kaže, više s trenerima i suigračima sporazumijevao  engleski nego talijanski kojeg zna tek osnove.

A s obzirom na njegove godine konačni sud donijet će roditelji Igor i Danijela.

- U Vareseu žele da dođemo opet za Uskrs, pa potom i možda mjesec dana na ljeto. Da se navikne na Italiju pa bismo vidjeli kasnije što dalje u pogledu trajnog ostanka. Najvjerojatnije će tako i biti, pa da vidimo je li to za njega, jer poslije bi bio sam u Italiji. Nismo još načisto što napraviti, ni mi kao roditelji ni oni kao klub.

Brinu nas škola i jezik. Glupo ga je dignuti iz sedmog razreda, pogotovo što je u Italiji drugi sustav, pet plus tri razreda osnovne škole. U klubu su također toga svjesni jer njima nije cilj samo košarka, nego cijeli “paket”. Žele da bude u njihovom kampusu te bez uspjeha u školi nema ništa od košarke – zaključio je otac Igor.

IZVOR:SLOBODNADALMACIJA.HR